ICT sektor ima prednost koja je istovremeno i zamka. Dok se druge sektore tek moraju priviknuti na ideju o AI-u, znanje o modelima, arhitekturama i alatima u ovom sektoru već je uglavnom prisutno. Programeri eksperimentiraju, timovi izrađuju proof-of-concepts, i rijetko postoji otpor prema samoj tehnologiji. To stvara dojam da je sektor u cjelini daleko odmakao. No tehnička vještina kod jednog dijela organizacije nije isto što i zrelost organizacije kao cjeline. Baš tu se stvari često zaglave.
U IT tvrtki ili IT odjelu infrastruktura je obično u redu: postoji računalna snaga, postoje razvojna okruženja, postoji iskustvo s implementacijom softvera. To je jedna od temeljnih dimenzija koja se ocjenjuje u mjerenju zrelosti, i na tom području sektor obično postiže visoke rezultate. No druge temeljne dimenzije — kako je organizacija ustrojena oko AI inicijativa, i kako se podaci upravljaju izvan sustava samih programera — ne idu uvijek u istom tempu. Snažan IT odjel ne znači da ostatak organizacije može podnijeti isti tempo. Prodaja, financije, HR: te funkcije često imaju drugačiji odnos s podacima i s promjenama nego ljudi koji izrađuju AI pilote.
Ta razlika objašnjava obrazac koji se u ovom sektoru pojavljuje češće nego drugdje: piloti koji tehnički funkcioniraju izvrsno, ali koji ne prerastaju u strukturno mjesto u tvrtki. Ne zato što model ne uspijeva, nego zato što organizacija oko njega nije ustrojena da preuzme rezultat. Tko želi razumjeti zašto taj redoslijed nije predmet dogovora kad su u pitanju temeljne dimenzije, više o tome pronalazi u zašto temeljne dimenzije moraju biti prve.
U ICT sektoru raspon između ispitanika često je veći nego u sektorima s ujednačenijim funkcijama. Programer i account manager u istoj tvrtki mogu organizaciju smjestiti na skoro suprotne razine — jedan svakodnevno vidi napredne primjene, drugi vidi proračunsku tablicu koja se još ažurira ručno. Taj raspon sam po sebi predstavlja informaciju. On pokazuje da AI zrelost u ovom sektoru rijetko predstavlja podatak koji vrijedi za cijeli sektor, već ovisi u velikoj mjeri o tome koji se odjel mjeri i koga se pita.
To čini krug ankete s više ispitanika u ICT sektoru vrjednijim nego drugdje, ne manje vrijednim. Jedan jedini rezultat od strane CIO-a ili CTO-a rizira generaliziranje slike tehničke jezgre na cijelu organizaciju, dok ovisne dimenzije — gdje se AI stvarno ugrađuje u procese — mogu postići potpuno drugačije rezultate.
Odnos između tehnike i organizacije u drugim sektorima izgleda drugačije. U financijskim uslugama naglasak je često na regulativi i upravljanju rizicima kao faktoru koji uzrokuje odgodu; ta slika je opisana u koliko je financijski sektor daleko s AI zrelošću. U građevinarstvu je upravo dimenzija upravljanja podacima često usko grlo, jer su podaci o projektima i materijalima raspršeni po stranama; to je objašnjeno u koliko je građevinarstvo daleko s AI zrelošću. U ICT sektoru problem rijetko je nedostatak tehničkog znanja ili podataka — problem se češće nalazi u organizacijskoj dimenziji: tko odlučuje koji se pilot skalira, i na temelju čega.
Mjerenje zrelosti prikazuje tu razliku kroz sedam dimenzija i pet razina, od baseline do intelligence. Za ICT organizaciju rezultat rijetko je ravna linija: infrastruktura i tehnička vještina obično su na višoj razini nego organizacija i donošenje odluka. Ta nejednakost je upravo mjesto gdje mjerenje ima svrhu — ne da potvrdi da sektor "dobro napreduje", nego da pokaže koja dimenzija kasni i koja zbog toga ne može ići dalje, bez obzira na to koliko su napredni modeli koji već rade.
Dio koji se u ovom sektoru često podcjenjuje jest zapisivanje odluka: tko je donio koji izbor o kojoj AI inicijativi, i na temelju kojih informacija. Bez tog popisa teško je utvrditi zašto je neki pilot skaliran ili nije. Što u tome spada, opisano je u što spada u inventar odluka.
Ovo mjerenje govori nešto o organizaciji kao cjelini: postoji li temelj na kojem AI inicijative mogu počivati, i je li taj temelj jednako čvrst u cijeloj tvrtki, ili samo kod ljudi koji su najbliži tehnologiji. To pitanje prethodi drugom pitanju, naime koji dio samog posla je uopće prihvatljiv za AI. To je druga vrsta mjerenja. Za organizacije koje želi znati koji dio posla, zadatak po zadatak, može preuzeti AI, postoji werkscan tvrtke FTE TO AI — mjerenje koje ne promatra organizaciju kao cjelinu, nego sam posao, funkciju po funkciju i zadatak po zadatak.
Mjerenje zrelosti je u razvoju. Tko želi znati kada će mjerenje biti dostupno, može se prijaviti na listu čekanja i primit će obavijest čim alat bude spreman za korištenje.
Vraag maar wat er moet staan voordat AI in uw organisatie kan landen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.