Postoji iskušenje da se spremnost na AI pristupi kao skup zasebnih tema koje možete kombinirati po volji. Odaberete ono što se čini urgentnim, to izmjerite, nastavite dalje. Mjerenje zrelosti hybridresourcing ne funkcionira tako, i to nije stilski izbor.
Sedam dimenzija nije jednakovrijedno u vremenu. Organizacija, IT infrastruktura i upravljanje podacima temeljni su: bez funkcionalne osnove tamo, sve što slijedi nema tlo na kojem bi stajalo. Ostale dimenzije su ovisne. Pretpostavljaju da temelj već može nešto nositi. Ovo je tehnički redoslijed, usporediv s temeljom koji mora postojati prije nego što kat ima smisla. Kat možete izgraditi i bez temelja, ali ono što tada mjerite nije ono što mislite da mjerite.
Organizacije koje počinju od ovisnih dimenzija — recimo, od toga kako timovi tumače rezultate AI-a, ili koliko brzo se odluke prilagođavaju — dobivaju rezultate koji se doimaju kao napredak, ali koji nemaju značenje bez donjeg sloja. Tim može biti izvrstan u tumačenju izlaznih podataka AI-a dok su podaci na kojima se ti izlazni podaci temelje nepouzdani. Taj rezultat na ovisnoj dimenziji tada govori nešto o vještini, ali ništa o tome je li rezultatu moguće vjerovati.
Temeljne dimenzije zato nisu važnije u smislu prestiža. One su prije u smislu logike. Upravljanje podacima određuje što je sadržajno moguće. IT infrastruktura određuje što je tehnički skalabilno. Organizacija određuje tko je za što odgovoran kada nešto krene po zlu. Bez ta tri elementa, svaki rezultat na ostalim dimenzijama je rezultat bez temelja.
Metoda radi s plot-krugom: više ljudi u istoj organizaciji neovisno jedni od drugih ocjenjuju svih sedam dimenzija. Što se nakon toga pokaže vidljivim često je informativnije od samog rezultata. Raspršenost među ispitanicima signal je. Ako CIO IT infrastrukturu postavi na višu razinu nego timovi koji s njom svakodnevno radе, to govori nešto o tome tko ima kakvu slika stvarnosti — a to je upravo razgovor koji prethodi svakom drugom koraku.
Ova raspršenost izričito nije pogreška u mjerenju. To je mjerenje. Organizacija u kojoj svi ocjenjuju točno istu razinu ima ili izuzetno podijeljenu sliku, ili nitko nije dobro razmislio o pitanju. Oboje je moguće; plot-krug čini razliku vidljivom umjesto da je usrednji do jedne brojke.
Mjerenje zrelosti ne govori ništa o tome koje zadatke AI može preuzeti. Ne govori ništa o tome koliko vremena implementacija traje, i ništa o tome što AI projekt financijski donosi. Ne daje postotak, ne daje vremenski okvir, ne daje iznos — jer ti brojevi ne mogu proizaći iz mjerenja spremnosti. Što metoda daje jest pozicioniranje na pet razina — baseline, foundation, activation, insight, intelligence — po dimenziji, i slika o tome gdje se organizacija najviše razlikuje u vlastitoj samoprocjeni.
Ovo je i razlog zašto metoda ne daje savjet o tome što bi trebalo učiniti dalje. U ovom rezultatu nema "trebali biste". Postoji rezultat, a organizacija sama određuje što s njim treba učiniti. Ta razlika nije zamišljena kao nešto neobvezujuće; to je granica koja pripada instrumentu koji mjeri, a ne savjetuje.
Mjerenje zrelosti odgovara na pitanje može li organizacija nositi AI. Ne odgovara na pitanje koji rad bi AI mogao preuzeti — to je drugo pitanje, s drugom skalom i drugom logikom. Razlika između ta dva pitanja razrađena je u razlici između nošenja AI-a i preuzimanja od strane AI-a, i vrijedi tu razliku imati oštro jasnu prije nego što mjerenje protumačite kao izjavu o nečemu drugom od onoga što ono mjeri.
Redoslijed između temeljnog i ovisnog dodiruje i pitanje što organizacija smije automatizirati a što ne. Onaj koji se pita što treba mapirati prije nego što se automatizacija može ozbiljno razmotriti, pronaći će polazne točke u što spada u inventar odluka, a onaj koji se pita gdje je granica pronaći će je razrađenu u koje odluke se nikada ne smiju automatizirati. Oba pitanja pretpostavljaju organizaciju koja već zna gdje stoji — što je upravo ono što ovo mjerenje daje.
Budući da spremnost nije fiksno stanje, relevantno je i pitanje koliko često ovo mjerenje treba ponoviti; to se obrađuje u koliko često je potrebno novo mjerenje zrelosti.
Kada su temeljne dimenzije u redu, ili su barem mapirane, nastaje drugo pitanje: koji dio stvarnog rada u organizaciji AI može preuzeti. To nije ono na što ovo mjerenje odgovara. Za to je namijenjen radni scan tvrtke FTE TO AI: obračun po zadatku, koji pokazuje koji dio rada može preuzeti AI a koji dio ostaje kod ljudi. Mjerenje zrelosti utvrđuje je li tlo dovoljno čvrsto; radni scan izračunava što se na tom tlu može izgraditi.
Mjerenje zrelosti hybridresourcing u razvoju je. Onaj koji želi koristiti rezultat ovog mjerenja čim postane dostupan, može se prijaviti na listu čekanja.
Vraag maar wat er moet staan voordat AI in uw organisatie kan landen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.