Onaj koji prvi put radi s jezičnim modelom, vidi nešto što funkcionira. Stigne odgovor, odgovor je dovoljno često točan, a zaključak se sam nudi: ovo može više. Taj zaključak nije pogrešan, ali temelji se na jednom trenutku u jednom prozoru. Prozor za chat pokazuje može li model odgovoriti na pitanje. Ne pokazuje može li organizacija iza toga dobro postaviti pitanje, isporučiti prave podatke, i pretvoriti odgovor u odluku koja negdje ima stvarnu težinu.
Ta razlika je razlog zašto pilot-projekti često kreću, a rijetko se skaliraju. Pilot dokazuje da tehnologija nešto može. Ne dokazuje ništa o sedam dimenzija koje određuju može li organizacija to i podnijeti: od organizacije i liderstva do IT infrastrukture, upravljanja podacima, procesa, ljudi, upravljanja (governance) i kulture. Prozor za chat testira jedan praktičan slučaj, u jednom trenutku, s jednim korisnikom. Ne govori ništa o tome što se događa kada sto korisnika postavi isto pitanje, s podacima koji nisu uvijek čisti, u procesu koji nije prilagođen odgovoru koji varira.
Mjerenje zrelosti tvrtke hybridresourcing ne gleda na zadatak ili odgovor, nego na sloj ispod toga: pitanje je li organizacija kao cjelina spremna raditi s AI-jem, a ne samo eksperimentirati s njim. To se odvija kroz pet razina — baseline, foundation, activation, insight, intelligence — i kroz sedam dimenzija koje zajedno određuju gdje se organizacija nalazi. Ne svaka dimenzija ima jednaku težinu u svakom trenutku. Temeljne dimenzije, poput organizacije i IT infrastrukture, imaju prednost nad dimenzijama koje o njima ovise. To nije naš izbor, nego redoslijed u kojem to funkcionira: bez radne infrastrukture dobro upravljanje podacima nema puno uporišta, a bez jasnog odlučivanja dobra infrastruktura ima malo učinka.
Važan dio mjerenja je krug procjene (plot-ronde). Više osoba u organizaciji zasebno bodova, bez uvida u odgovore drugih. Rezultat toga nije samo pozicija na pet razina, nego i raspon između onoga što različiti ljudi smatraju istinitim. Uprava koja smatra da se organizacija nalazi na razini activation, dok se IT sam postavlja na baseline, ima problem koji je veći od prosjeka. Ta razlika u mišljenjima je često informativnija od same ocjene: pokazuje gdje se organizacija ne slaže sama sa sobom, a to je upravo mjesto gdje pilot-projekt zapinje bez da bilo tko može točno reći zašto.
Mjerenje zrelosti ne daje odgovor na pitanje koje zadatke AI može preuzeti. Ne govori ništa o tome koliko vremena određena funkcija troši na neku aktivnost, ni o tome što se događa kada ta aktivnost nestane. Mjeri spremnost, ne preuzimanje. Organizacija može postići visok rezultat na svih sedam dimenzija, a ipak ne imati identificiran ni jedan zadatak koji je spreman za prijenos. Obrnuto, organizacija može biti puna zadataka koji se izvrsno uklapaju u automatizaciju, dok sama organizacija još nije uređena da to omogući na odgovoran način.
Mjerenje ne govori ni koje odluke smiju, a koje ne smiju biti automatizirane — to je pitanje koje zaslužuje vlastitu pažnju, između ostalog u pregledu odluka koje bi trebale ostati izvan dosega automatizacije. A rezultat ne govori ništa o tome kakva dokumentacija u praksi nedostaje: onaj koji želi znati što treba sadržavati inventar odluka, to neće pronaći u razini ili dimenziji, nego u zasebnom postupku.
Ono što mjerenje zaista radi, jest davanje jasnoće o polazišnoj poziciji. Nizak rezultat na jednoj od sedam dimenzija ne znači automatski da je nešto duboko pogrešno; znači da su moguća dva puta, a koji od ta dva vrijedi, razlikuje se po organizaciji — razlika koja je dalje razrađena na stranici koja opisuje dva scenarija kod niskog rezultata. Onaj koji želi krenuti s vlastitom procjenom, to može učiniti na stranicama koje se bave zrelošću same organizacije i zrelošću IT infrastrukture kao dvije od sedam dimenzija na kojima je izgrađeno cjelokupno mjerenje.
Ova razdioba je namjerna. Organizacija koja prvo želi znati donosi li joj AI nešto, postavlja drugo pitanje od organizacije koja želi znati je li spremna odgovorno primijeniti AI. Oba pitanja su legitimna, ali zahtijevaju drugačije instrumente. Onaj koji dopusti da se ta dva pitanja isprepletu, dobiva odgovor koji ne odgovara dobro ni jednom od njih: rezultat koji zvuči kao analiza zadataka, ili analiza zadataka koja se pravi da govori nešto o organizacijskoj spremnosti.
Mjerenje zrelosti, s pet razina, sedam dimenzija i krugom procjene, trenutno se izrađuje. Još ne postoji okruženje u koje se danas možete prijaviti i dobiti ocjenu. Onaj koga to interesira, može se prijaviti na listu čekanja i bit će obaviješten čim mjerenje postane dostupno.
Kada je spremnost organizacije jednom prikazana, drugo pitanje ostaje neodgovoreno: koji dio samog posla se stvarno može preuzeti. To nije nešto na što se ovo mjerenje osvrće, a to nije ni namjera. Na to pitanje odgovara skener posla (werkscan) tvrtke FTE TO AI, koji po zadatku izračunava koji dio posla dolazi u obzir da ga preuzme AI — proračun koji ima smisla tek kada je organizacija u kojoj se to primjenjuje, i stvarno spremna to podnijeti.
Vraag maar wat er moet staan voordat AI in uw organisatie kan landen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.