Onaj tko prvi put dobije ocjenu na pet razina — baseline, foundation, activation, insight, intelligence — nakon toga postavlja drugo pitanje. Ne: što to znači, nego: koliko dugo ovo ostaje istinito. Ocjena je fotografija. Organizacija ne stoji na mjestu. Pitanje o frekvenciji ponavljanja je stoga opravdano, a odgovor je manje jednostavan od fiksnog intervala od šest ili dvanaest mjeseci.
Mjerenje zrelosti registrira stanje na sedam dimenzija. Neke od njih mijenjaju se sporo. Upravljanje podacima, na primjer, ne mijenja se u roku jednog kvartala — za to su potrebni strukturni izbori kojima treba vrijeme da se pokažu u ocjeni. Druge dimenzije mogu se mijenjati brže. Ako organizacija provede promjenu na vodećoj poziciji, ili ako se donese odluka o upravljanju podacima, to mijenja ishod na toj specifičnoj dimenziji brže od jedne godine. Fiksni raspored ponavljanja tretira sve dimenzije kao jednako brzo promjenjive. To one nisu. Više o tom redoslijedu i zašto neke dimenzije moraju biti prve, pročitajte u zašto temeljne dimenzije moraju biti prve.
Vrijednost ponavljanja nije u potvrđivanju brojke. Ona je u tome što se pokazuje kretanje, ili njegov izostanak. Organizacija koja ostaje na razini foundation, dok se istovremeno ulagalo u AI pilote, pokazuje nešto što jednokratno mjerenje ne može prikazati: da ulaganje ne dopire do dimenzija koje su za to odgovorne. To je upravo vrsta neslaganja s kojom se upravni odbori interno često ne mogu nositi. Ako želite razumjeti zašto se ta rasprava unutar upravnog tima toliko često zaglavi, to je obrađeno u zašto se vaš upravni odbor ne slaže oko tempa AI-a.
Mjerenje funkcionira s krugom procjene: više osoba u organizaciji ocjenjuje zasebno, a raspon između tih ocjena postaje vidljiv. Taj raspon govori nešto što jedan prosjek ne govori. Velik raspon na jednoj dimenziji — CIO smatra IT infrastrukturu solidnom, COO vidi kaos — sam je po sebi signal, nezavisno od razine na kojoj ocjena završi. Taj raspon je također razlog za ponavljanje, ali ne na fiksnom roku. Ponovite mjerenje kada raspon sam postane predmet razgovora, i provjerite smanjuje li se. Ako raspon ostane velik, to govori nešto o tome kako organizacija interno komunicira o AI-u, a ne o samoj tehnologiji.
Faktori koji mogu privremeno promijeniti ocjenu nisu jednako raspoređeni po sedam dimenzija. Promjene u organizacijskoj strukturi — novi vlasnik podataka, drugačija linija izvještavanja — utječu na temeljne dimenzije: organizaciju, IT infrastrukturu, upravljanje podacima. Ako želite znati kako se ta posljednja dva konkretno mjere, to pronalazite u koliko je zrela vaša organizacija kad je riječ o AI-u i u koliko je zrela vaša IT infrastruktura kad je riječ o AI-u. Promjene na ovisnim dimenzijama — dimenzijama koje se mogu pomaknuti samo kada temeljne dimenzije postignu određenu razinu — slijede kasnije, s odgodom. Mjerenje koje se ponovi previše rano stoga često mjeri šum na temeljnim dimenzijama dok se ovisne dimenzije još nisu uopće mogle pomaknuti.
Mjerenje zrelosti ne može predvidjeti kada će organizacija postići višu razinu ocjene. Ne može utvrditi hoće li ulaganje u IT infrastrukturu unutar kvartala ili unutar dvije godine dovesti do više ocjene — to ovisi o izborima koje organizacija sama donosi, o veličini organizacije, i o tome koliko je interno otpora prema promjeni. Mjerenje također ne može utvrditi je li niska ocjena problem koji treba riješiti, ili realistična početna točka koju organizacija svjesno odabire. Ta dva scenarija kod niske ocjene razlikuju se više nego što se često pretpostavlja, i obrađeni su u koja dva scenarija pripadaju niskoj ocjeni. Mjerenje postavlja pitanja i pokazuje strukturu. Ne daje vremenski okvir niti garanciju da ponavljanje dovodi do više ocjene.
Budući da se temeljne dimenzije mijenjaju sporo, ponavljanje unutar nekoliko mjeseci ima malo smisla — vrijeme je premalo da se promjena u organizaciji, IT infrastrukturi ili upravljanju podacima učini vidljivom. Smislenije je ponoviti mjerenje u trenutku kad postoji konkretan povod: odluka o upravljanju podacima, reorganizacija, veliko ulaganje u AI koje uspijeva ili ne uspijeva. Mjerenje tada nije godišnja rutina, nego instrument koji koristite u trenutku kad želite znati je li promjena koju osjećate interno, mjerljiva i u sedam dimenzija.
Mjerenje zrelosti odnosi se na kapacitet: može li organizacija podnijeti AI, stoji li se dovoljno dobro na temeljnim dimenzijama da se može dalje graditi. Ne odnosi se na to koji posao AI može preuzeti. Ako želite znati što se mijenja u samom svakodnevnom radu — koji dio zadatka, uloge ili procesa AI stvarno može preuzeti — to je drugo pitanje, s drugim instrumentom. Skener rada tvrtke FTE TO AI izračunava po zadatku koji dio posla je moguće preuzeti, nezavisno od pitanja je li organizacija kao cjelina za to već spremna. Ta dva mjerenja — kapacitet i potencijal preuzimanja — ne odgovaraju jedno na drugo, ali zajedno tek daju potpunu slika s kojom upravni odbor može utemeljiti odluku.
Vraag maar wat er moet staan voordat AI in uw organisatie kan landen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.