Uprava koja se upušta u AI obično postavlja jedno pitanje: koji posao od nas može preuzeti sustav. To je opravdano pitanje, ali to je drugo pitanje. Prvo pitanje je može li organizacija oko njega taj sustav nositi. Onaj tko taj redoslijed okrene, vidi pilot-projekte koji na papiru izgledaju obećavajuće a u praksi zastanu, bez da postane jasno zbog čega.
Nošenje AI-ja znači da su organizacija, IT-infrastruktura i upravljanje podacima na razini prije nego što se nešto preuzme. To su temeljne dimenzije: one određuju može li AI-aplikacija funkcionirati na temelju pouzdanih podataka, u infrastrukturi koja je za to prilagođena, unutar organizacije koja zna tko o čemu odlučuje. Zatim dolaze dimenzije koje ovise o tim temeljima. Taj redoslijed nije naša preferencija, nego način na koji to funkcionira: ovisna dimenzija ne može rasti dalje nego što joj temelj ispod nje dopušta. Želite li znati kako to izgleda za vašu organizaciju na razini infrastrukture, više o toj specifičnoj razini pronaći ćete na stranici koliko je zrela vaša IT-infrastruktura kada je riječ o AI-ju.
Preuzimanje AI-ja je drugo pitanje: koji dio specifičnog zadatka može obaviti sustav, a što ostaje ljudski posao. To je pitanje na koje odgovara radna skenacija FTE TO AI, po zadatku, s rezultatom koji pokazuje koji dio se može preuzeti. To pitanje nema smisla dok se ne utvrdi može li organizacija nositi rezultat. Sustav koji preuzme zadatak, proizvodi izlaz. Ako nitko taj izlaz ne može procijeniti, ako podaci na kojima sustav radi nisu pouzdani, ili ako nije jasno tko je odgovoran za rezultat, tada preuzimanje ne mijenja ništa u problemu. Samo ga premješta.
Mjerenje zrelosti hybridresourcinga gleda na stranu nosivosti. Pet razina, od baseline do intelligence, kroz sedam dimenzija. Nema ocjene koja kaže smijete li koristiti AI, nego slika o tome gdje se organizacija sada nalazi i koja dimenzija je trenutno najviše ograničavajuća. U plot-krugu nekoliko osoba iz organizacije ocjenjuje odvojeno jedno od drugoga. Raspon koji iz toga nastaje, često je informativniji od prosjeka: velik raspon na jednoj dimenziji pokazuje da unutar uprave ne postoji zajednička slika o tome gdje se organizacija nalazi. Ako se pitate zašto se vaš vlastiti tim međusobno ne slaže o tempu usvajanja AI-ja, to se poklapa s onim što opisujemo na zašto se vaša uprava ne slaže o tempu AI-ja.
Mjerenje ne kaže što trebate učiniti. Ono ne daje savjet po mjeri, nema preporuku, nema plan koraka s vremenskim okvirom. Ono daje strukturu: ocjenu po dimenziji, sliku raspona između procjenitelja, i naznaku gdje će se organizacija najvjerojatnije zaglaviti ako se sada nastavi. Što ćete s tim učiniti, na vama je. Mjerenje također ne garantira ishod. Visoka ocjena na razini organizacije govori nešto o spremnosti, ne o rezultatu. Dvije organizacije s niskom ocjenom na istoj dimenziji, osim toga, mogu se suočavati s posve različitim sljedećim korakima; što tu igra ulogu, pročitajte na koja dva scenarija idu uz nisku ocjenu.
Mjerenje također nije snimka trenutka koja vrijedi zauvijek. Organizacije se mijenjaju, infrastruktura se zamjenjuje, upravljanje podacima poboljšava se ili pogoršava. Koliko često je novo mjerenje potrebno, ovisi o tome što se u međuvremenu promijenilo i o tome koliko je organizacija bila blizu prekretnice; to pročitajte na koliko često treba ponoviti mjerenje zrelosti.
Mnoge uprave svoju sliku o spremnosti za AI temelje na tome što nekoliko zaposlenika radi u prozoru za razgovor. Ta slika je uska. Ona govori nešto o individualnoj upotrebi, ali ništa o organizaciji, infrastrukturi ili upravljanju podacima iza toga. Što se pri tome zanemaruje, opisano je na što ne vidite ako poznajete samo prozor za razgovor. Za onoga koji želi početi s širom slikom same organizacije, postoji stranica koliko je zrela vaša organizacija kada je riječ o AI-ju.
Mjerenje zrelosti hybridresourcinga sada se izrađuje. Još ne postoji instrument koji možete danas ispuniti. Onaj tko želi koristiti mjerenje čim postane dostupno, može se upisati na listu čekanja. To nije ponuda za nešto što već postoji, nego način da ostanete obaviješteni o tome kada to postane dostupno.
Čim postane jasno može li organizacija nositi AI, pitanje se mijenja. Tada postaje relevantno znati koji dio posla se sam može preuzeti: ne kao opća slika, nego po zadatku, s rezultatom koji pokazuje koji dio AI može obaviti a koji dio ostaje ljudski posao. Za to je izgrađena radna skenacija FTE TO AI. Strana nosivosti i strana preuzimanja odgovaraju na različita pitanja, i oboje su potrebni za potpunu slika — ali redoslijed kojim ih postavljate određuje donosi li drugo pitanje ikakav rezultat.
Vraag maar wat er moet staan voordat AI in uw organisatie kan landen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.