Tim pokreće pilot. Pet-šest zaposlenika, ograničen proces, alat koji se brzo može uključiti. Nakon nekoliko tjedana rezultati unutar te male skupine su dobri. Štedi se vrijeme, posao ide brže, prve reakcije su pozitivne. Pilot se interno prikazuje kao dokaz da AI funkcionira za organizaciju.
Zatim se dogodi nešto zanimljivo: ništa. Pilot ostaje kod tog jednog tima, u tom jednom procesu, s tih pet ljudi. Drugi odjeli gledaju, kažu da je zanimljivo, i nastavljaju sa svojim poslom kao i uvijek. Godinu dana kasnije pilot još postoji, ali organizacija se nije promijenila.
Razlog iza pilota u kutku nije nerazuman. Želite ograničiti rizik, želite učiti prije nego što širite, ne želite odmah cijelu organizaciju okrenuti naglavačke zbog nečeg nedokazanog. Krenuti malo je razuman polazni stav.
Problem nije u tome što se počinje malo. Problem je u onome što se nakon toga ne dogodi. Pilot koji dobro funkcionira u zaštićenom okruženju uglavnom govori nešto o tom okruženju: motivirani ljudi, pregledan proces, malo ovisnosti o drugim odjelima. Ne govori ništa o tome može li ostatak organizacije isto to. Podaci su negdje drugdje strukturirani, procesi se odvijaju drugačije, ljudi imaju druge prioritete. Pilot dokazuje da nešto može funkcionirati u idealnim okolnostima, ne da je organizacija spremna to omogućiti svugdje.
Prepoznatljiva je i situacija u kojoj dva entuzijasta i nitko drugi nose pilot. Dok ta dvoje ljudi ulažu energiju u projekt, on se nastavlja. U trenutku kada jedan od njih dobije drugu ulogu ili ima previše posla, pilot staje. Nitko to odmah ne primijeti, jer organizacija od njega nikada nije zapravo ovisila.
Postoji nekoliko prepoznatljivih signala. Pilot se u internim prezentacijama spominje kao priča o uspjehu, ali nitko ne zna reći koji je sljedeći korak za njegovo širenje. Ne postoji konkretan dogovor o tome kada eksperiment prelazi u nešto strukturno, i time ne postoji dogovor o tome što bi zapravo trebalo pokazati sam pokušaj. Uspijeva li ako je ušteda vremena dokaziva? Ako kvaliteta ostane jednaka? Ako drugi timovi sami zatraže pristup? Bez tog kriterija pilot se nastavlja voditi bez da bilo kamo dođe.
Drugi signal je da tehnologija funkcionira, ali način rada oko nje nije prilagođen. Ljudi koriste alat uz svoj postojeći proces, umjesto umjesto njega. To je znak da je tehnologija ispred strukture u kojoj mora funkcionirati: organizacija nije ništa promijenila da bi napravila prostor za novi rad, pa se novi rad prilagođava starome, a ne obrnuto.
Treći signal je da se nitko izvan pilota ne osjeća vlasnikom. Postoji tim koji ga isprobava, ali nema menadžera, člana uprave ili vlasnika procesa koji nosi odgovornost za širenje. Kada pilot ostane demonstracija umjesto vlasništva, to je upravo obrazac u kojem demonstracija bez vlasnika gubi svoj učinak čim prva novost prođe.
I naposljetku: ako zamislite što se događa ako bi pilot sutra morao prijeći na tri druga odjela, a odgovor je nejasan ili nezgodan, tada se vjerojatno već nalazite u ovoj zamci. Ne zato što je pilot propao, nego zato što nikada nije bio namijenjen da ide dalje.
Razlog zašto piloti ostaju zaglavljeni u svom kutku rijetko se nalazi u samoj tehnologiji. Nalazi se u onome što je ispod pilota: koliko su zreli organizacija, IT infrastruktura i upravljanje podacima u odnosu na ono što širenje zahtijeva. Pilot može izvrsno funkcionirati na izoliranom skupu podataka s odabranim timom, a ipak se pokazati nemogućim čim dotakne ostatak organizacije, jednostavno zato što temeljni slojevi nisu za to uređeni. Upravo je to razlog zašto širenje bez postavljenih temelja tako često zapinje: pilot nikada nije bio problem, nego podloga ispod njega.
Mjerenje zrelosti tvrtke hybridresourcing prikazuje tu podlogu: pet razina, od baseline do intelligence, kroz sedam dimenzija koje zajedno određuju može li organizacija nositi pilot izvan njegova kutka. U plot krugu više osoba bodira zasebno, a raspon između njihovih odgovora često već pokazuje gdje se organizacija ne slaže sama sa sobom, prije nego što je izgovorena i jedna riječ o tehnologiji. Tko želi znati na što bi izvršni direktor trebao paziti kod AI zrelosti prije nego što sljedeći pilot započne, tamo pronalazi početnu smjernicu.
Ovo mjerenje bavi se pitanjem može li organizacija nositi pilot: je li struktura spremna, jesu li podaci u redu, je li infrastruktura dostatna. To je drugo pitanje od pitanja koji dio samog posla je pogodan za prenošenje na AI. Na to pitanje odgovara radna skala (werkscan) tvrtke FTE TO AI: ona po zadatku izračunava koji dio posla se može preuzeti, nezavisno od toga je li organizacija kao cjelina za to već spremna. Tko razmišlja o širenju pilota, dobro čini ako oba pitanja postavi zasebno prije nego što ih pomiješa.
Mjerenje zrelosti je u izradi. Tko želi proći plot krug čim postane dostupan, može se prijaviti na listu čekanja.
Vraag maar wat er moet staan voordat AI in uw organisatie kan landen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.