COO upravlja operacijom: protokom rada, kapacitetom, kvalitetom, kontinuitetom. AI-pilot projekti koji dobro ispadnu u izoliranom kutku poduzeća o tome govore malo. Pitanje koje se broji nije radi li nešto u probnoj postavi, nego hoće li nastaviti raditi kada postane dio svakodnevne operacije, sa svim ovisnostima koje uz to idu.
Operacija koja je jednom postavljena na određeni način rada skupa je za vraćanje unazad. Ako se AI-primjena uvede prije nego što su procesi, podaci i odgovornosti dovedeni u red, ne nastaje ubrzanje nego dodatan posao: ispravci, iznimke, ljudi koji ipak provjeravaju ono što je sustav već trebao odraditi. Taj rizik pogađa COO-a izravno, jer operacija je ono za što on mora odgovarati. Pilot projekt koji je dobro izgledao na demonstraciji, a pola godine kasnije dovodi do poremećene isporuke ili dodatne obrade grešaka, problem je koji završava na njegovom stolu.
Obrnut rizik također postoji: čekati preduboko s proširenjem razmjera jer nitko ne može utvrditi je li organizacija spremna za to. Tada konkurenti ili drugi dijelovi poduzeća nastavljaju biti ispred, bez da za to postoji potkrijepljen razlog. Oba rizika proizlaze iz iste praznine: nema zajedničke slike o tome gdje organizacija zapravo stoji.
COO želi temelj za izgradnju odluka koji ne ovisi o entuzijazmu jednog pilot-tima. Želi znati je li organizacija, odvojeno od pojedinačnih projekata, uređena tako da može nositi AI: jesu li procesi opisani i ponovljivi, je li infrastruktura dovoljno stabilna, jesu li podaci dostupni i pouzdani na mjestu gdje su potrebni. To je drugačija vrsta pitanja od „radi li ova specifična primjena”. To je pitanje je li temelj u redu, nezavisno od toga koja će se primjena kasnije na njemu izgraditi.
Taj temelj sastoji se od više razina, a redoslijed kojim se o njima pita nije proizvoljan. Organizacija, IT-infrastruktura i upravljanje podacima određuju što je moguće; dimenzije koje o tome ovise, kao donošenje odluka ili suradnja oko AI, ne mogu doći dalje od onoga što taj temelj dopušta. COO koji to zna postavlja svoja pitanja u pravom redoslijedu, umjesto da počinje od primjene koja je najvidljivija.
COO ne prihvaća odgovor koji se temelji na jednom mišljenju. „Tim je spreman” izjava je jedne osobe, zasnovana na onome što ta osoba vidi sa svoje pozicije. IT-menadžer, operativni menadžer i vođa tima često vide drugačiju organizaciju, i kada govore o istom odjelu. Ta razlika u pogledima upravo je razlog zašto ocjena jedne osobe nije dovoljna: ona prikriva neslaganje koje se kasnije, kod proširenja razmjera, ipak pokaže.
Zato djeluje mjerenje koje omogućuje da više ljudi zasebno ocijeni, kroz pet razina — od baseline do foundation, activation, insight i naposljetku intelligence — podijeljenih u sedam dimenzija. Ne kako bi se izračunao prosjek, nego kako bi se vidjelo gdje se odgovori razlikuju. Velika razlika u odgovorima na jednoj dimenziji sama je po sebi informacija: znači da nema zajedničke slike, a to je nešto drugo od niske razine. Organizacija koja na svim dimenzijama ocjenjuje nisko, ali jednoglasno, zna barem gdje stoji. Organizacija s velikom razlikom u odgovorima to još ne zna, i to prvo mora razjasniti prije nego razina nešto znači.
COO također ne prihvaća odgovor koji sugerira garanciju. Mjerenje spremnosti govori nešto o stanju organizacije u ovom trenutku, ne o tome što će AI-primjena kasnije donijeti. Ta razlika nije suptilna za nekoga koji je operativno odgovoran: on zna da je spremnost uvjet, a ne rezultat.
Operacija nije jedina razina na kojoj se ovakva pitanja postavljaju. Što je za COO-a kontinuitet procesa, za druge uloge u poduzeću predstavlja drugačiju procjenu: na što CIO obraća pažnju kod AI-zrelosti opisuje pitanje iz perspektive infrastrukture i arhitekture sustava, dok na što CHRO obraća pažnju kod AI-zrelosti ulazi u ono što to zahtijeva od ljudi i uloga. Za poduzeća gdje je operacija izgrađena od projekata i lokacija umjesto od centralnog procesa, vrijede opet vlastiti obrasci, kao što je opisano u koliko je građevinski sektor daleko s AI-zrelošću.
Mjerenje koje ovu razliku u odgovorima čini vidljivom u izradi je. Ko se upiše na listu čekanja, dobiva pristup čim alat bude spreman za korištenje. Trenutno nema izvještaja za preuzimanje ni sesije za rezervaciju; postoji instrument u razvoju koji je izgrađen na pitanju koje COO stvarno postavlja, a ne na pitanju na koje je lako odgovoriti.
Mjerenje zrelosti odgovara na pitanje može li organizacija nositi AI: stoje li temelji da se na njima nešto trajno izgradi. Čim ta slika postoji, pitanje se pomiče s kapaciteta nošenja na sadržaj: koji dio posla se sam može preuzeti od strane AI-ja, zadatak po zadatak, umjesto na razini cijele organizacije. To je drugo mjerenje, s drugačijom vrstom odgovora, i to COO pronalazi u radnoj skeniranju (werkscan) FTE TO AI.
Vraag maar wat er moet staan voordat AI in uw organisatie kan landen.
Answers come from this site’s knowledge base. Not tailored advice, and not a scan of your company.